• Nešto manje-više o meni
    • Baner sajta Za mesečare, ljude koji ne-mirno spavaju

Za mesečare, ljude koji ne-mirno spavaju…

~ Priče za noć.. Koja obično nije "laka"…

Za mesečare, ljude koji ne-mirno spavaju…

Monthly Archives: oktobar 2010

Kad dođe oktobar..

10 nedelja okt 2010

Posted by Luna Morena in Za mesečare

≈ 18 komentara


Stvar je naizgled komplikovana, a vrlo prosta.

Da bih sačuvala sebe ubila sam nju.

Nisam mogla biti ja na dve različite strane.

Naprosto nije išlo.

Pribavila sam sebi malo snage tek po koje zrnce i mnogo boli.

Sada moj udah jednak je izdahu.

Kapacitet smanjen ispod granice minimuma.

Svakim udahom osetim kako mi se stomak puni vazduhom – znači živa sam.

Brzo izdahnem vazduh da ne remeti konstantnu bol u utrobi.

Grudni koš, srce i dušu već odavno ne osećam. Jaka bol u desnom predelu javi se kada osetim da nadolazi talas boli. Onda udahnem duboko, čekam da me zapljusne, okupa, zaledi i prođe. Šta ostane posle plime boli bolje da ne objašnjavam.

Dani se vuku, stalno  mislim da je baterija kriva što se kazaljka  ne mrda. A onda shvatim da je to moje vreme. Ostarilo je. Umesto gipkog mladića koji leti i za kim se trči, postalo je  umorni starac iza koga koračam. Polako i dugotrajno.

Noći su još u celoj priči i najlakše. Tada i budna mogu da sanjam. Mrak je odlična pozorišna zavesa, a moje misli vandredni glumci. Samo tada kada gledam u noći predstavu, bol utihne. Valjda je budno prati i on. Kritičar je to opasan. Njegova kritika neumoljivo donosi suze na moje lice i onaj jecaj koji me rasparča. Ne možete zamisliti na koliko majušnih delova atomske veličine se možete raspasti.

Jutro dočeka luđakinju pre nego mene. Ni mrtva a još uvek kvazi živa. Smrt je tako dobra stvar kada ne znate kako živeti. Šteta što mi ne odlučujemo o tome. Samo zora zna kako izgleda molitva sa „Bože samo da preživim još i ovaj dan“.  Samo ona zna kako se gutaju džinovske knedle „na suvo“ i metode kojima uzalud pokušavam da zagrejem noge.

Obamrle. Hladne.

Pipnem ruke one postale Arktik.

U pogledu odavno se topi poslednji ledeni breg, a magla se napolju razdanjava.

Ulične svetiljke se gase, usne su već pomodrele,  zraci sunca pojavljuju se na istoku, pogled se ukočio, dan je svanuo.

Oktobar je došao.

Ja sam, eto, otišla.

Prsten…

08 petak okt 2010

Posted by Luna Morena in Za mesečare

≈ 7 komentara


U najstrašnijim pričama o snovima, uvek postoje one o kojima se ne priča. Koje ukoliko se sanjaju, ostaju zanavek potisnute u neki krajnji kutak, da miruju. Da se smire, zaborave, isčeznu.

Postoje i oni priče o snovima koje te progone. Javljaju se često, nekada su prizvani podsvesnim razmišljanjem a neprizvani umeju biti i te kako teški. Teški- samo za one koji ih sanjaju.

Danima sam uspevala da ih nadjačam. One snove o kojima se ne priča, od njih sam uvek bila jača. Bar sam tako mislila. Ove koji me progone sa njima sam bitku vodila. Da ih potisnem u ćošak. Da ih sakrijem od sebe. Da nestanu. Noću bi se, uprkos mojim višestrukim naporima, vraćali. Jači.  Nespretna u snu, da se na bilo koji način odbranim od misli i razmišljanja, ušetali bi u moje snove i pravili pakao od istih. Budila bih se jutrom umornija nego što sam zaspala. Izbezumljena. Uplasena. Na kraju, videvši da tako ne ide, bar ne daleko, granica ludila bila je na korak od mene, rešila sam da ih prihvatim. Šta više, postali su mi potreba.

Dozivla sam ih i zelela da ih sanjam. Da ih vidim u snu. Bar nekog od njih. Samo sam njega uporno zaobilazila.

Bio je san o kome se ne priča.

Ni sa one druge strane jastuka.

Skoro pa do kraja zabranjena tabu stvar. Ona koja se ne priziva. Samo jedne noći, u moru neprospavanih, preplakanih, buntovnih i bunovnih, polusvesnih noći – poželela sam da se nikada nisam probudila.

Sanjala sam ga.

Nepozvan ušetao je napravivši nezaboravnu noćnu moru. Sve potajne želje, kao po komandi skupio je i sa njima umarširao sigurnim korakom.

Parada ludila.

Ispod stola krila sam desnu ruku, nervozno okrećući burmu. Skidala bih je i ponovo vraćala na prst. Grešna što je imam, a opet grešna što je skidam. Nije mi bilo jasno zašto je burma na mojoj ruci ista kao i na ruci osobe koja je mirno sedela pored mene, naočigled svih ljudi koji su stajali tu ispred i posmatrali nas. Bile su iste. Moja manja, a njegova veća. Zelenkastog sjaja uokvirene zlatom. Jako me je nervirao nakit i loše sam se osećala zbog njega. Nije mi se ni sviđao. Bio je teret na mojim prstima. Koji sam morala neprestano da skidam i da vraćam.

A onda sam pogledala na levu ruku i ugledala mali verenički prsten sa sjajnim kamenom.

Neviđeni šok.

Ljudi neki znani, neki neznani – pogledali su u mene. Istovremeno. Odjednom. Da je zemlja mogla da se otvori večno bih joj bila zahvalna. Brzo sam skinula oba prstena i krenula da ih sakrijem u džep. Pogledala sam u oči osobe pored mene, tražeći podršku, oproštaj jer nakit skidam onako na kvarno, da niko ne vidi, ispod stola, pod budnim okom publike koja je nestremice zurila u mene. Al’ hoces vraga! Uhvatio me je za ruke, naglo okrenuo ka sebi, pogledao ubilačkim pogledom izvadio prstenje iz mog dzepa i vrativši na moje ruke rekao:

Tako treba da bude!

I ljudi su nestali. Mora da ih je zemlja progutala – hvala joj! I strah je u meni nestao jer sam shvatila da ništa drugačije i ne treba da bude. Srećna, napokon dođoh do tako vrednog saznanja, prepustila sam se uzivanju i sreći i probudila…

Da je san potrajao ja ne bih sad ovo pisala.

Srećom pa nije.

Srećom pa ja sad znam kako jedino treba da bude.

Srecom pa još uvek mogu u zemlju da propadnem.

Mesečeva adresa

morenaluna27@gmail.com

RSS

RSS Feed RSS - Članci

RSS Feed RSS - Komentari

Arhiva mesečarenja

  • jul 2014 (1)
  • decembar 2013 (1)
  • januar 2013 (1)
  • januar 2012 (1)
  • novembar 2011 (1)
  • avgust 2011 (1)
  • decembar 2010 (2)
  • novembar 2010 (1)
  • oktobar 2010 (2)
  • avgust 2010 (3)
  • jun 2010 (2)
  • maj 2010 (4)
  • april 2010 (3)
  • novembar 2009 (2)
  • septembar 2009 (1)
  • avgust 2009 (1)
  • jul 2009 (1)
  • maj 2009 (4)
  • april 2009 (2)
  • mart 2009 (3)
  • februar 2009 (2)
  • januar 2009 (2)
  • decembar 2008 (6)
  • novembar 2008 (5)
  • oktobar 2008 (8)
  • septembar 2008 (11)
  • avgust 2008 (13)

Mesečeve zvezde

  • "Zemljak"…
  • Archibald57
  • Autostoper kroz sazvezdje..
  • Crna perla
  • Hiljadarko! :)
  • Laluve
  • Lutka sa naslovne strane
  • Pricalica sa druge strane jastuka :)
  • Sanjar u prolazu..
  • Spartak
  • Starlight
  • Trag pera..
  • Veshtichanstvena
  • Wordpress
  • Zelena soba

Komentari

crnaperla na Put kojim moram proći..
Србија na Hodočašće…
Branislav na Sećanje…
Dragana na Sećanje…
Negoslava na Koreni…
Sanjar u prolazu na Koreni…
dollybel na Koreni…
"Sve su to samo tren… na Koreni…
Ognjena na Vreme unazad…
oktobar 2010.
P U S Č P S N
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031
« avg   nov »

Blog na WordPress.com.

Privacy & Cookies: This site uses cookies. By continuing to use this website, you agree to their use.
To find out more, including how to control cookies, see here: Cookie Policy
  • Prati Following
    • Za mesečare, ljude koji ne-mirno spavaju...
    • Pridružite se 44 drugih pratioca
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • Za mesečare, ljude koji ne-mirno spavaju...
    • Prilagodi
    • Prati Following
    • Prijavite se
    • Prijava
    • Report this content
    • View site in Reader
    • Manage subscriptions
    • Collapse this bar
 

Loading Comments...