• Nešto manje-više o meni
    • Baner sajta Za mesečare, ljude koji ne-mirno spavaju

Za mesečare, ljude koji ne-mirno spavaju…

~ Priče za noć.. Koja obično nije "laka"…

Za mesečare, ljude koji ne-mirno spavaju…

Monthly Archives: decembar 2010

Znam to…

14 utorak dec 2010

Posted by Luna Morena in Za mesečare

≈ 7 komentara


Mrzim kada stvari znam unapred. Kada se kockice naprosto slože same u mislima i to uvek mimo logike, po osećaju i instinktu naprava nakaradnu sliku kojoj tako malo treba da se izobliči i postane jasna.

Samo onda kada je neko izgovori.

Mrzim kada vode računa da me ne povrede. Kada ćute i skrivaju stvari. I umesto da nož zariju brzo i izvade ga još brže oni ćutanjem dopuštaju da me ranjavaju polako i natenane. Da ih ne znam pomislila bih da uživaju u tome.

Blagoslovena prokletstvom zvanim „znanje unapred“ uvek udahem vazduh kada osetim da nadolazi talas izoštrenja. On očisti mutnu sliku i ostavi onu izoštrenu do najsitnijih detalja koji se lepe za mene. Zarivaju te slike svoje kandže pravo u srce i mozak i tu ostaju. Nikada se ne izborim sa njima do kraja. Jer te gamadi nemaju ni početak a ni kraj. Sa njima je najbolje ne sklapati nikakve dogovore. Dozvolim im onoliko prostora da mi ne stoje ni na srcu ni na pameti i trudim se da ih ne vidim.

Blaženi bili ljudi koji ne razmišljaju brze nego što treba.  Koji nemaju tu „falinku“ da nakon prve rečenice čuju još tri naredne koje će uslediti nakon te prve, nepogrešivo i tačno. Koji ne jure unapred. Ispred vremena. Čije vreme teče po taktu.

Jer ako pričamo o vremenu čemu onda uzgredno pominjanje broja i boje? Svaka uzgred spomenuta stvar mora imati neki sled i događaj. I dok ti i dalje pričas o vremenu, ja razmišljam o brojevima i boji. Svaki broj ima svoj razlog. I svaka boja je iznenadna. Kada znam da je veliki jaz između pređašnje i sadašnje teme  i da su ovi podaci umetnuti, sigurno je da treba da mi saopštiš neki iznenadni razlog. A on se ne kaže tek tako. Pogotovu ako znaš mene. I ako znaš da mi ta vest neće dobro doći. Udahni vazduh. Klik, klik, klik…

Slika se sklapa. Pričaš o brojevima, neobazirući sa na mene koja ni ne trepćem. Fali mi jedan deo mozaika. Tražim ga munjevito po sećanju. Odakle izvadi sad tu temu.. Ukraden pogled. Pa da! Znam. Opet ona. Opravdanje pod nos. Da nikad ne pitam odakle je. A verovatno ću. Nesvesno ili slučajno. Da se izbegne svaki mogući problem. A biće. Vrati se u priču.

Čujem da si sad tek stigao do boje. Objašnjavaš i dalje izokola. A ja još uvek stojim i čekam. Ključnu stvar koju znam unapred. Prolaze minuti u kojima ti i dalje pričaš. Ja još uvek čekam. I ne dišem. Ne trepćem. Dve sekunde. Nemoj. Tri. Ne radi to. Demantuj me. Četiri. Ne opet.. Pet. I onda čujem..

Ona meni da broj i boju.

I talas prešao preko slike. Izoštrio i nju i još pet složenih i povezanih u međuvremenu. One se već u miliseknudi lepe za mene sveže okupane, dave me polako. Nemam snage ni da trepnem. Obamrla. Uključujem se na „automatik“. Ne razmišljaj. Diši. Klimni glavom. Premosti. Nastavi.

I taman pomislm gotovo je novi udar je na pomolu. Sekundu pre videh sliku. I opet u krug! O prokleta vrteško! Stani! Zaglavi se! Ja još uvek vrištim od prve „ture“ a ti me i dalje vrtiš!

Nižu se slike i ređaju. Spajaju se. Klik. Nesvesno. Klik. Hvatam informacije i povezujem namerno ostavljene sa strane. Klik. Svaka vrteška će stati. Klik. Pa i ova će. I ja ću sići. Srećna i mirna. Klik. Nema više. Klik.

Neke stvari je najbolje nikad ne saznati.

Neke stvari naprosto nikad ne znati.

Neke stvari je idealno nikada ne videti…

…… unapred.

 

Osmeh…

06 ponedeljak dec 2010

Posted by Luna Morena in Za mesečare

≈ 10 komentara


Da vam život pokaže pravac kada se „izgubite“ smatrala sam besmislicom. Da može da vas nagradi posle mnogo  suza pokajanja još i većom.

Sve je zabluda. Moja zabluda.

Sunce je zalazilo nagde oko 17h. Vožnja autobusom nakon teškog dana. Ušavši na zadnja vrata obrela sam se nekako na sredini autobusa. Srećom pa nije bilo gužve. Na prvoj stanici jedna gospođa je ustala i ja sedoh.

Posmatrajući slike kroz prozor koje su se ređale, ličila  sam na otrovanu mačku koja izlazi na sunce da je ogreje, svesna da će ubrzo lipsati. Tako sam se i osećala.

Preko puta mene sedele su majka i ćerka. Lepuškasta devojka sa problemom u govoru i gospođa divnog pogleda. Devojka mi se osmehnula i mahnula mi. Osmehnuh se i ja njoj i pružih joj ruku. Rukovale smo se dok je autobus prolazio nekim ulicama novim i nepoznatim.

Ona je i dalje nastavila da mi se osmehuje dok sam ja „skliznula“ u svoje probleme uozbiljivši se. Trebalo je nastaviti dalje. Nekako.

Devojka je nešto nerazgovetno izgovorila u pravcu mene. Gospođa me je pogledala i na moj upitan pogled, jer devojku nisam razumela kazala  je:

–Rekla Vam je da ste lepši kada se smejete.

Osmehnula sam se devojci od srca i sa suzom u oku zahvalila. Izašli su na sledećoj stanici i devojka mi je ponovo mahnula. Uzvratila sam joj mahanjem i osmehom.

Kada svane novi dan trudim se da budem lepša nego juče. Da se osmehnem više nego dan pre toga. Osmeh je jedina stvar koja vas može učiniti lepim i ne košta mnogo.

Budite i vi lepi!

Mesečeva adresa

morenaluna27@gmail.com

RSS

RSS Feed RSS - Članci

RSS Feed RSS - Komentari

Arhiva mesečarenja

  • jul 2014 (1)
  • decembar 2013 (1)
  • januar 2013 (1)
  • januar 2012 (1)
  • novembar 2011 (1)
  • avgust 2011 (1)
  • decembar 2010 (2)
  • novembar 2010 (1)
  • oktobar 2010 (2)
  • avgust 2010 (3)
  • jun 2010 (2)
  • maj 2010 (4)
  • april 2010 (3)
  • novembar 2009 (2)
  • septembar 2009 (1)
  • avgust 2009 (1)
  • jul 2009 (1)
  • maj 2009 (4)
  • april 2009 (2)
  • mart 2009 (3)
  • februar 2009 (2)
  • januar 2009 (2)
  • decembar 2008 (6)
  • novembar 2008 (5)
  • oktobar 2008 (8)
  • septembar 2008 (11)
  • avgust 2008 (13)

Mesečeve zvezde

  • "Zemljak"…
  • Archibald57
  • Autostoper kroz sazvezdje..
  • Crna perla
  • Hiljadarko! :)
  • Laluve
  • Lutka sa naslovne strane
  • Pricalica sa druge strane jastuka :)
  • Sanjar u prolazu..
  • Spartak
  • Starlight
  • Trag pera..
  • Veshtichanstvena
  • Wordpress
  • Zelena soba

Komentari

crnaperla na Put kojim moram proći..
Србија na Hodočašće…
Branislav na Sećanje…
Dragana na Sećanje…
Negoslava na Koreni…
Sanjar u prolazu na Koreni…
dollybel na Koreni…
"Sve su to samo tren… na Koreni…
Ognjena na Vreme unazad…
decembar 2010.
P U S Č P S N
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031  
« nov   avg »

Blog na WordPress.com.

Privacy & Cookies: This site uses cookies. By continuing to use this website, you agree to their use.
To find out more, including how to control cookies, see here: Cookie Policy
  • Prati Following
    • Za mesečare, ljude koji ne-mirno spavaju...
    • Pridružite se 44 drugih pratioca
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • Za mesečare, ljude koji ne-mirno spavaju...
    • Prilagodi
    • Prati Following
    • Prijavite se
    • Prijava
    • Report this content
    • View site in Reader
    • Manage subscriptions
    • Collapse this bar
 

Loading Comments...